Moj paralelni svemir

Činjenica je često potvrđena u praksi da ćete za mnoge motore prije naći dijelove na internetu, npr. na eBay-u (kako rabljene, tako i nove) nego u ovlaštenih HR zastupnika.

Najčešća zapreka uspješnom pronalasku obično je nepoznavanje tehničkih pojmova na engleskom ili drugim jezicima. Kako se na engleskom kaže tj. piše radilica, klip, cilindar, kvačilo, brtva, ležaj?

Slijedi prijevod većine tehničkih pojmova potrebnih za pretragu na internetu (eBayu i slično).

1. dio – dijelovi motora:

BLOK MOTORA = CRANKCASE

DEKL (POKLOPAC BLOKA) = CRANKCASE COVER

RADILICA = CRANKSHAFT

KLIPNJAČA = CONNECTING ROD (množ. CONNECTING RODS)

KLIP = PISTON (množ. PISTONS)

KLIPNI PRSTENOVI (“KARIKE”) = PISTON RINGS

CILINDAR = CYLINDER (množ. CYLINDERS)

GLAVA MOTORA = CYLINDER HEAD, ENGINE HEAD, ENGINE CYLINDER HEAD

BREGASTA OSOVINA = CAMSHAFT

VENTIL = VALVE (množ. VALVES)

PODIZAČ VENTILA = VALVE LIFTER (množ. VALVE LIFTERS)

GUMICE VENTILA = VALVE SEALS

POKLOPAC VENTILA (VENTIL-DEKL) = VALVE COVER

KVAČILO = CLUTCH

MJENJAČ = GEARBOX

ZUPČANIK = GEAR

RAZVODNI LANAC = TIMING CHAIN

ZATEZAČ (“ŠPANER”) RAZVODNOG LANCA = TIMING CHAIN TENSIONER

RAZVODNI REMEN = TIMING BELT

ZATEZAČ (“ŠPANER”) RAZVODNOG REMENA = TIMING BELT TENSIONER

LEŽAJ = BEARING

SEMERING = SEAL

BRTVA = GASKET

GUMICA (KRUŽNA) = O-RING

Iako sam oduvijek čvrsto odbijao vjerovati u natprirodne pojave bilo da se radi o vjeri ili samo činima, vradžbinama i sličnim pojavama,  jedan mi se događaj trajno urezao u pamćenje.

Dogodilo se to prije nekih 5-6 godina, otprilike dvije godine je prošlo od smrti moga oca. Bio sam u vezi s curom iz Osijeka i posjećivao ju barem jednom ili dvaput tjedno. Jedne sam se večeri vraćao kući u Vinkovce, umjesto da prespavam kod nje (zašto – to bi morali pitati nju i čudne utvare koje su upravljale njezinim idejama i raspoloženjima) i bio sam žešće umoran, no pokušavao sam dovesti do kuće (“pumpao” sam se pomislima u stilu “Ma daj, nećeš valjda parkirat auto i spavati, od Osijeka do Vinkovaca nema ni 50 km!”)…

Opširnije >>

Harley Davidson WLC, 1937

Raspravljajući o osječkoj izložbi Harley-a i Indiana i o tragikomičnim gafovima koje su vezano uz nju objavljivali instant-novinari po hrvatskim portalima, dečki s cro-chopper foruma su mi ubacili bubicu u uho: “a zašto ti to ne bi napravio bolje?”…

Nije mi puno trebalo da posudim dobar fotić koji s ugašenim blicem radi čuda, te sam se u osječki Avenue Mall zaputio još jednom. Slikao sam bjesomučno sat vremena (dobar dio klečeći na koljenu), rezultat možete vidjeti ovdje:

http://hr-kamioni.com/foto-kutak/408-za-moto-fanatike-harley-davidson-u-osjeckom-avenue-mall-u

Krivac No.1

Bilo je to jednog ljeta oko 1980. u okolici Zadra… Imao sam tada 9-10 godina.

Moji su roditelji s prijateljima sjedili na nekoj terasi uz kavu, što je meni bilo nadasve dosadno. Srećom, malo dalje je bio parkiran neki motor. Ne mogu reći da sam tada znao nešto o motorima, ni da su me zanimali, no ta moja prisilna dosada je valjda učinila svoje i ja sam pol sata obigravao oko tog vozila i što sam ga više gledao, to mi je postajalo zanimljivije.

Sjećam se boje, staro zlato “metalik”, smještaja registarske pločice iznad stražnjeg svjetla (već tada sam znao da je to neuobičajeno, motori ju većinom imaju ispod), sjećam se natpisa “Harley-Davidson” na rezervoaru goriva…

A sjećam se i tog kućišta zračnog filtera. Kromiranog, s velikim rupama.

Kad sam neki dan vidio najavni plakat za izložbu Harley-Davidsona u Osijeku na kojemu se kočoperio jedan motor s upravo takvim zračnim filterom, znao sam da ću otići na izložbu, pogledati još jednom tog kromiranog krivca za svoju cjeloživotnu ovisnost.

Nije ta ovisnost započela odmah nakon tog ljetnog susreta u Zadru, ali ta slika mi se usjekla duboko u pamćenje.

Bila je to ljubav na prvi pogled.

Za ove ne znam koji su, a bili su naj... Ajd da mi netko otkrije, pliz?

Dogodilo se to u Tomici kraj Slavonskog Broda u petak 24. veljače, diskoteka “Bastion”. Povod događaja bio je neveseo, skupljao se novac za dvojicu stradalih brodskih bikera potreban za nastavak njihove rehabilitacije. To je i jedan od razloga zbog kojega sam bio siguran da ću ići, drugi je bio LUDO društvo koje imam u SB. A dobar tulum čini dobra ekipa, više nego sve ostalo.

Da je ljeto, išlo bi se motorom, naravno. Zapravo, i sad bih, da mi nije rastavljen i da sam kupio planiranu opremu, što će reći – sljedeće zime ću na ovakve događaje ići motorom, ako ne bude snijega na cesti i temperature budu iznad 5 stupnjeva Celzija (te večeri je oko 20 h  bilo čak 9 stupnjeva).

Ovako – auto je morao biti dovoljno dobar prijevoz. S ukrcanom vrećom za spavanje, za slučaj da u povratku osjetim da me “lomi” umor (ili bilo što drugo, jel…) zaputio sam se dosadnim autoputom u pravcu Slavonskog Broda.

U dolasku sam napravio mali kiks, promaših izlaz s autoputa na istok SB, izašao sam 10 km dalje na zapadnoj strani Slavonskog Broda. Iako taj grad baš i ne poznajem (što planiram ispraviti već ove sezone), nekih par osnovnih pravaca poznajem i brzo sam se snašao.

Ulaz je bio 20 kn, u mojoj glavi to je odmah bilo množeno stotinama ulaznica, jer sam vidio da je prostor velik. Već u startu dosta kuna za stradale motoriste. Unutra odmah natrčah na Stipka, voditelja Karavane za život “Bikeri na cesti” koja će se održati 5. svibnja uz učešće bikera iz cijele Hrvatske. Nakon jednog ili dva piva i malo ćakulanja na temu što je novoga oko karavane (volim biti informiran kad god sam blizu informacija, jer sad kao “Free Rider” baš i nisam dio bikerskih informativnih kanala) , Stipko me je ostavio u rukama mog opičenog društva.

Tulumi su nam manje ili više dobri ovisno valjda o očekivanjima koja od njih imamo. Moja su sad puno manja no što su nekad znala biti u ovakvim solo-fazama, kada čovjek često priželjkuje da će sresti osobu zanimljivu za neku briju ili više od toga. Čini mi se da sam i u solo-fazi počeo razlikovati dvije vrste, što bi vani rekli “Single, but looking”, ili onu drugu – “Single, ali mrtav ‘ladan”.

Opširnije >>

Foto: ilustracija (klikni za uvećanje)

Jeste li gledali neki od onih filmova kad on, uzoran otac i suprug, službenik, ogledni primjerak izumiruće srednje klase u trenu “odlijepi”, da otkaz, ode od obitelji, nađe komada sa strane i u kratkom roku napravi hrpu pizdarija? Ne mogu se sad sjetit konkretno ni jednog, ali siguran sam da sam gledao barem 2-3 takva.

Nemam puno zajedničkoga s nekim takvim likom. Nisam otac i suprug. Nisam ni službenik. I dok je njega vjerojatno izmrcvario presing njegovog “savršenog” života, mene je valjda izmrcvarilo nastojanje da takav život napokon započnem. Nastojanje da budem “normalan”.

Ono – “živjeti normalan život”. Osobno sam to uvijek drugačije zvao: “Život dostojan čovjeka”. A budući da si takav život nisam stvorio, došlo je valjda vrijeme kada me je to moje “normalno” izmorilo.

Nije neki osobit problem bio prekinuti lošu vezu, o tome pisah neki dan, da se ne ponavljam.  Lako je bilo, dok trepneš. Ili dok pucneš prstima. Nisam tada shvatio cjelokupan značaj tog postupka, izgledalo mi je baš tako, jednostavno – otišao sam od nje. No, zapravo sam prekinuo svoje nastojanje da živim “normalno”.

Nisam odmah shvatio u kojem pravcu krećem. Ono, jebiga- kupio sam motor, no to ne znači da će se nešto bitno u životu promijeniti. Bit će malo krize dok mi ne iscuri kredit viška (jer za motor sam podigao drugi kredit, jedan sam već imao, kao i mnoge sitnije otplate i slične budalaštine) i to je TO. No big deal. Jedan lijep hobi. Ventil. Umjesto pecanja, jer to me ne privlači.

Opširnije >>

Fotografija ilustrativne prirode

Nema. Iliti – ništa više nego auti i žene. Avioni i žene. Tenkovi i žene.

Nekad davno je trebalo imati, ili – ja sam MISLIO da bi to trebalo imati veze jedno s drugim. A budući da je meni puuuno bolje išlo na polju mehanike i motora, smatrao sam da bi napokon trebalo krenuti i to drugo. Jer, tad sam si sastavio svoj prvi MOTOR, jel…

A o tome sam tada slušao razne priče. Od onih prizemnih “odvezeš ju negdje na poljski puteljak i kažeš joj da će natrag pješačiti ako ne bude DALA”, pa do onih kako se ti rokeri-likovi ne mogu riješit cura koje ih salijeću. No, u mom slučaju to baš i nije išlo. Za prvu opciju baš i nisam bio, doduše – sve i da jesam, kako bih kada ni jednu nisam povezao? A to vam odmah objašnjava i drugu varijantu… Nisam baš bio salijetan.  Valjda čovjeku na čelu piše kad mu je samopouzdanje na nuli.

Zapravo, na prva dva svoja motora povezao sam jednu jedinu curu. Ne bih ni nju da to nije bilo u svatovima u kojima ju nije htio voziti nitko drugi, jer bila je balavica i gnjavila je.

Opširnije >>

Fotografija ilustrativne prirode

Nakon što sam se ljetos ponovio u Svinju (ime od milja za moju Hondu) veoma brzo mi se nametnulo pitanje učlanjenja u moto-klub.

Odmah sam odlučio da se u jedini klub za kojeg sam tada znao (u mom gradu) NEĆU učlaniti. Poznavao sam neke od članova tog kluba i kroz sve te godine u kojima nisam imao motor, imao sam ipak neki uvid iliti dojam o tom klubu, što je u njemu važno a što ne i njihov stil mi se nije sviđao.

Pretpostavio sam zapravo da se neću uopće nigdje učlanjivati, barem u početku, no – ispalo je drugačije. Počeo sam se voziti s nekom drugom grupicom, klubom. I kad sam se već počeo voziti s njima – učlanio sam se. U početku je sve proglašavano krajnje neobaveznim, light-druženjem, no kasnije je to ispalo drugačije. Klub se počeo isfuravati kao neka skroz bitna organizacija. A ako ide u tome pravcu onda neki red mora postojati, inače lako dođe do razmimoilaženja. Tako je i bilo.

U siječnju ove godine sam izišao iz kluba, ne slažući se s načinom na koji se u njemu stvari odvijaju i ne želeći biti dijelom toga.

Odlučio sam da se u sezoni 2012. neću učlanjivati ni u kakav klub. Odradit ću to kako sam zapravo trebao odraditi i u samom početku – voziti se i družiti koliko mogu, upoznajući ljude, klubove i načine na koje su koncipirani i na koje se odnose prema motorima i svome postojanju na moto-sceni.

Opširnije >>

“Ako ni s tobom ne prođe, odustajem i kupujem si motor!” – rekoh joj jednom. Mislila je da se šalim.

Ni sam si zapravo nisam vjerovao, sve do tog vikenda kada sam izrečeno i ostvario. Silne godine pokušaja da živim po nekim općeprihvaćenim pravilima, nastojanja, traženja… Nakon nekolicine ozbiljnih i neozbiljnih veza i dalje sam bio sam, doduše – ovaj put u vezi koja je naoko izgledala mirno i perspektivno. Naoko, rekoh. Izvana.

Nekome sa strane.

Zapravo – bio sam SAM. Sam s 40 godina u guzici.

Nakupi se čovjeku u trenutku. Glava odrveni od lupanja o zid, odjednom shvatiš to silno nezadovoljstvo vlastitim životom. Daa, možda sam sam kriv. Možda previše tražim, očekujem. Možda ovo, možda ono. Ni jedno “možda” ne pomaže, nezadovoljstvo je uskuhalo u meni. Znao sam da želim nešto SVOJE. Neko sebično, vlastito zadovoljstvo.

U nedjelju poslijepodne sam se pozdravio s njom, uobičajeno, s pusom. Sve je izgledalo OK. Nezadovoljstvo mi nije bilo ispisano na čelu. Njega sam bio svjestan samo ja.

Navečer sam pogledao oglase, isprintao si ponudu koja me je zanimala na jedan papir.

Opširnije >>

ČZ 350 (fotografija ilustrativne prirode)

Bila je to 1988. godina, ako se ne varam… Imao sam 17 godina, bio pogubljen dečkić koji je tražio sebe gdje je trebalo i gdje nije. Srednju školu sam već napustio (što je bio izrazito pametan potez kojeg sam okajavao tijekom sljedećih 15-tak godina, dok ju nisam napokon završio), počeo raditi kod lokalnog autolakirera.

Osnovni cilj tog mog rada bio je kupiti si motor. I to ne neki mali mopedić, već barem MZ-a ili Jawu. Nekoliko susjeda su već 2-3 godine vozili slične motore, a nas dvojica bijednih crva, ja i moj frend Čoki smo po cijele dane blejali za njima.

Krajem godine sam skupio dovoljno love (mislim da je to bilo nekih 300 dojčmaraka) da si kupim hrpu dijelova od jednog frenda… Hrpu dijelova koja bi jednog dana trebala biti MOTOR.

Kupljeno sam dovezao kući u tačkama iliti kolicima na jedan kotač. U tri ture (prodavač je živio pola kilometra dalje). Moj je stari, pokoj mu duši, pomalo zabrinuto gledao tu moju akciju.

“Šta ti je to?”

“MOTOR!”

“Hoće li to ikad biti motor?!”

“Bit će!”

Očekvana reakcija bi bila “To leti van iz kuće, ili TO, ili TI!”. No, izostala je. Vjerojatno jer je stari mislio da neću uspjeti, zaboravivši da je on bio taj koji me je podučio mehanici i autoelektrici i da je to učinio dobro. A možda je šutio jer je vidio tu strast u mojim očima i odlučio pustiti mi na volju. Jer sve do tada sam zasrao, možda mi je trebala bilo kakva motivacija.

Opširnije >>